Oprostaj..

Dodju tako dani kada vise niste sigurni sta zelite, i sta je zapravo ispravno. Nadjete se u situaciji kada ne mozete da odaberete, ne mozete da se odlucite, niste sigurni i svoj izbor i da li je on ispravan ili greska. Postavljate sebi bezbroj pitanja a ne znate odgovor, borite se, drzite u sebi potiskujete i nadate da je ispravno ono sto ste izabrali, a sami u dubini duse niste sigurni. Sve je to deo zivota i zivljenja, sve je to ono sto covek mora proci na zivotnom putu. Kada sagledam svoj zivot, slobodno mogu reci da je moj zivot jedna igra bez granica, za koju ne znamo kako ce zavrsiti. Ceo moj zivot, ceznem za jednim covekom, ceo zivot ga cekam, i na kraju on dodje, dobijem vise nego i u najljepsim snovima, i onda se prokleta zena, zapita da li je to ono sto zeli. Da li je vredna moja sreca, zarad necije tuge, da li ja mogu biti srecna a da znam da sam nekom unistila zivot, jedan deo zivota. Koliko moja sreca moze da traje kada je izgradjena na pepelu? Kada cu se oklizati na tudje suze? Zapitam se cesto, zasto moj zivot ne moze biti prost i jednostavan, kao zivoti nasih majki, baka, zena koje su zavolele jednog coveka, zasnovale porodicu sa njim i bile srecne do kraja zivota. Zasto kod mene sve mora na tezi nacin, zasto mora komoplikovano kada moze prosto? Svi moji tekstovi, i sve ono o cemu sam pisala je jedan muskarac, moja prva ljubav, covek mog zivota, za kojim sam ceznula ceo zivot i dobila ga na kraju, a zapravo, nikada nisam napisala drugu stranu price, kako sam provela deo zivota ceznucu za njim, ko mi je bio uteha? Mislim da je i taj drugi covek zasluzio da mu posvetim par redova, da napisem par stvari o njemu, zasluzio bar zbog onog sto je uradio za mene. A radio je mnogo toga, nije da nije. Ogresila bih se kad bih rekla da nije bilo lepih trenutaka i uspomena. Mnogo njih koje nikada necu izbrisati. Mnogo toga smo mi zajedno prosli, sto bi se narodski reklo, mnogo hleba smo mi zajedno pojeli. Valjda je i on zasluzio da bar jedan tekst posvetim njemu, to je najvise sto mogu sada. Nasa prica je pocela bezazleno, moze se reci iz sale, i otislo predaleko, dalje nego sto je smelo. Zajedno smo prosli mnogo uspona i padova. On se nasao u trenutcima kada mi je bilo tesko, u njemu sam pronasla utehu, lek za svoju bol i neostvarenu ljubav. Lecila sam sebe, nesvesno da cu na taj nacin povrediti nekog drugog. I to ne nekog, vec muskarca koji je sve u zivotu dao zbog mene, sve ostavio i uvek bio tu. A ja sam prosto iskoristila njegovu ljubav, da nahranim svoju praznu dusu. Kada sam dobila dovoljno, bas onda kada smo izgurali sve teske trenurke, ja sam odustala, odbacila sam sve to kao staru krpu, bacila pod noge i otisla. Realna sam, svesna svega, i vidim sve, prihvatam svoj greh, i zivecu sa njim. Koliko god me grizlo i jelo, ja moram ziveti sa tim, to je moj greh, i moja kazna. Dao mi je sve, bio covek za pozeleti, bar u tim srecnim vremenima, a od mene ne samo sa nije dobio hvala, vec udarac koji ga je zgazio. Unistila sam jednog coveka, njegov zivot i srecu. Unistila sam i deo sebe zauvek. Jedan deo mene je zakopan, ubijen onog dana kada sam ubila njega. Ali nisam imala izbora, bar ne tada, na pocetku uvek postoji izbor, samo ja nisam na vreme izabrala. Otisla sam daleko, nesvesno, tek kada sam uradila ono sto se trebalo desiti na prvom sastanku, ja sam shvatila kolike posledice nose moji postupci. Neko neduzan ispasta zbog moje sebicnosti. I sada kad sam izabrala, ne znam da li je to pravo, ne znam da li je vredna moja sreca, necije boli. Zapravo ne znam da li sam uopste srecna ili je to prividno. Sta ako gresim, sta ako vremenom shvatim da je moja prava ljubav sve vreme bila tu ispred mene a ja je nisam videla, odbacila sam je i pogresila. A tada ce biti kasno, nazad se necu moci vratiti, tu vise nema niceg, samo pepeo uspomena. Ja sam izabrala ovaj put i ako je pogresan, moja sudbina je da idem njim do nekog novog raskrsca koje ce mi zivot postaviti. Sada je tesko, bole uspomene, ma koliko god glumila i skrivala od svih, slaba sam, kada ostanem sama, slabija nego ikada. Unistila sam jednog coveka, koga sam mozda i volela a da toga nisam ni bila svesna. Shvicu jednog dana, da li sam pogresila ili ucinila dobro i za mene i za njega. Niko nije zasluzio ono sto sam ja njemu uradila, pogotovo ne on. Gresna sam, i samo Bog ce da mi sudi. Kajem se, ali kajanje nece ublaziti njegovu bol i moj greh. Do kraja zivota cu ziveti sa tim da sam se ogresila o jednog coveka, i unistila neciji zivot. Da unistila, lep deo zivota. Meni je danas tesko, danas su me stigle uspomene, danas shvacam kako je njemu bilo svo ovo vreme. Ja sam se samo danas stavila na njegovo mesto i srce mi se slama. Ne mogu ni da zamislim, kako je njemu bilo. Tek sad vidim koliko je zapravo jak taj covek, zivi, bori se, i jos pored svega tesi mene, koja sam ubila njega. Takav covek zasluzuje srecu, zasluzuje bolju zenu, koja ce ga voleti vise od mene, i ceniti njegovu dobrotu. Ja nisam znala, valjda je to moja sudbina. Valjda se sve desava sa nekim razlogom, bar za njegovo dobro, zasluzio je. Bog sve gleda, i njega ce nagraditi za sve, vratice mu i vise i bolje. Ja sam dobila ono sto sam htela, a vreme ce pokazati da li je to ono sto zaista zelim, ili sam sve ove godine bila u iluziji i zabludi. Snosicu posledice svog izbora. Meni preostaje da se molim Bogu za oprost mojoj gresnoj dusi, da me usmeri na pravi put. I ako mi Bog oprosti, a on zaboravi, moja savest nece nikada. Nikada sebi necu oprostiti, i nikada zaboraviti. Valjda je moja sudbina takva, nista lako i jednostavno, nesto moras izgubiti da bio dobio nesto drugo, bolje ili gore, vreme ce pokazati.

Jedan u nizu rastanaka..

Bas me briga za celi svet, za treci svetski, otapanje lednika i sve moguce katastrofe, ja zelim samo tebe i malo srece za nas, samo da si pored mene, da smo zajedno. Ti si moja sreca, moj ceo svet, u jednom coveku. Bez njega nista nema smisla, bez njega sunce ne sija, niti svice dan. Svet prepun muskaraca, a za mene na celom svetu, samo jedan muskarac. I kada on nije pored mene zemlja prestaje da se okrece, sunce ne sija, za mene se ne radja novi dan. Ja zivim prosle dane, sate i minute. Svaki sekund proveden pored njega prozivim po hiljadu puta u ovom cekanju svitanja. Svaki dan cekanja je kao godina, i vreme kao da se ne mice, i ja zarobljena u njemu, cekam najlepse oci na svetu, najlepsi osmeh i mog najlepseg coveka. Cekam da mi dodje, da me zagrli onako snazno i jako, kako samo on zna. Cekajuci to, uspomene me drze, daju mi bar malo snage koja me drzi medju zivima. Da nije njih, ugasila bih se, bas kao poslednja cigareta koju sam ugasila one noci kad sam ga ispratila. Nista na ovom svetu nije vaznije i svetije od datog obecanja, ja sam ti jos davno dala jedno, i necu ga pogaziti da mi zivot zavisi od nja, jer moj zivot bez tebe nema smisla. Cekacu te dokle god ovo srce kuca, cekacu moju sunce da me opet ogrije. Ono dolazi meni, posle svih godina, sada bar znam da ce mi doci i da samo meni dolazi. Bez njega je sve prazno, bez njega, nista nema smisla, ali on je tu, svakim delom njegovog bica, ja ga cuvam u sebi, on je uvijek pored mene, gde god idem, sta god radim, tu je, i samo ga ja vidim i to mi daje snage. To se valjda zove ljubav, prava sudbinska i zivotna ljubav. Kao i svaka velika ljubav, mora da prodje mnostvo prepreka, koje je zapravo i cine jos jacom i snaznijom. Svih ovih godine sam mislila da ga nikada necu moci voleti vise, nego u tim datim momentima, ali sada shvacam da svakim danom, moja ljubav neizmerno raste, i prelazi sve granice. Neizmerna ljubav, paznja, neznost..neizmeran osjecaj pripadnosti toj osobi, svi ti trenutci i sva ta sreca, ne mogu se opisati ni romanima, ne postoje reci koje mogu na papir preneti ono sto je u mom srcu. Kao sto se nikada nece moci opisati taj osecaj praznine, kada ostanete sami, i gledate tog nekog svog kako odlazi i ostavlja vas, zato sto mora, a ne zato sto zeli. A vi tako ostanete tu, zakopani na tom mestu, gde ste se rastali, ostavite tu i dusu i srce, i posle toga zivite i hodate potpuno prazni i neispunjeni, kao biljka. Zivite i cekate, opet taj dan kada cete se spojiti, kada ce vase srce da zaigra i vasa dusa da zablista. A ta osoba vas pita hocete ga cekati, koliko suludo i glupo pitanje, kako da ne cekate svoje ponovno rodjenje. Cekacete, znate to i vi i on, oni koji vole cekaju i ako ne znaju hoce li docekati, i hvataju se za svaku travku spasa, ali docekaju, uvek. I ja tebe cekam, cekam ljubav mog zivota, smisao i moju snagu, moj najveci oslonac i srecu. Cekam i cekacu zauvek, moja sudbina je da te celi zivot cekam, cekala sam te kada si bio par metara od mene, cekam te i sada kada si na drugom kontinentu. Ja znam sta cekam, znam i cekam verno kao pas. Rastanci su najvece ubice ljudske duse, ubiju vas i ostave da krvarite kap po kap. Nas rastanak jeste ubio svaku zelju za zivotom u meni, sve dok ti nisi pored mene. Ubio je i mene i tebe, samo su nase oci imale jos po neki atom snage da ispuste koju suzu, za rastanak. Rijeci su ostale neizgovorene, u vazduhu januarske noci, magla ih je odnela. One nocas nemaju nikakvu svrhu, nece olaksati ni tebi ni meni, i bolje da sacekaju neka srecnija vremena. Nase vreme, koje dolazi samo za nas. Taj prokleti Januar, uvek je imao neku cudnu moc, bezbroj puta nas je sastavljao i rastavljao, rastuzio i usrecio. Taj isti Januar mnogo godina pre nas je spojio, i napravio magiju, koja i danas traje. I tako sagledam celi svoj zivot, a u njemu uvek ti, i juce i danas i sutra, i zauvek. Jedna dusa, razdvojena u dva tela, nepotpuna i slabasna, ceka svoj dan i trenutak kada ce se ispuniti u celinu i obasjati sunce. Pregurali smo mi i mnogo gore stvari pa i ovo cemo, po ko zna koji put se rastajemo, ali prosto se nikada necu navici na to. Prosto nikada necu prihvatiti da te moram pustiti da odes od mene, i ako znam da ces mi doci. Nikada se necu pomiriti sa tim da moras da odlazis i dolazis. Koliko god puta prolazili kroz iste ove situacije, rastajali se na bezbroj nacina, ja nikada necu prihvatiti i jedan dan zivota proveden bez tebe. Mnogo ih je proslo, i previse koje smo protracili, pustili, ove sto ostaju necu da zivim bez tebe. Mislila sam da ce mi vremenom biti lakse, da cu se navici da te imam pa nemam, da si tu pa nisi, ali svaki novi rastanak je jos jaci udarac, koji me obara, lomi i kida deo po deo moje duse. Svaki put je sve gore i teze, kao i svaki sat zivota bez tebe. I ako si ti tu, tvoje fizicko odsustvo me ubija psihicki, sama pomisao da te ne mogu zagrliti i dodirnuti, me zastrasuje. I nikad se necu navici, niti cu ikada prihvatiti. Ali posle svake oluje dodje duga, predugo smo mi rastavljeni, i zarobljeni u nekom iscekivanju, predugo da na kraju ne budemo srecni i zajedno. Sve zarad nekog boljeg sutra, i boljeg zivota, pa i ovo. Prosli smo i gore, a znam da cemo i bolje dane. Nase zvezde su spojene, kao i nase duse. Ti si samo moj cojek a ja tvoja zena, i nase vrijeme tek dolazi.

Ostvareni san

Nekada vas ostvareni san moze vise uplasiti nego da je zauvek ostao samo san. Kada dodju ti dani, i kada zivite svoj san, pogledate oko sebe i ne mozete da verujete da je to bas vas zivot i da ga upravo prozivljavate. Takvo saznanje vas itekako uplasi, prvo ne prihvatate tu realnost, samo iz straha da ne bi nesto unistili. Onog trenutka kada shvatite da je to stvarno vas života i vasa prica, tek tada pocinjete ziveti svoj san. Retki su oni koji prihvate realnost i uzivaju u ostvarenju snova, mnogi ljudi snove prozive a da nisu ni bili svesni toga. Ali ja nisam jedna od njih, ja jednom u zivotu volim, i to je za ceo zivot, ako te nisam volela do kraja, onda se ne uveravaj dzabe da sam te ikada volela. Ali ako te stvarno volim, i kada prodju godine, i zaboravis da postojim, ja cu te voleti. Prosto je, volim jednom i to je za ceo zivot. Zena mog karaktera jedva podnese i ovu jednu ljubav, i ta je drzi do kraja. Nije ona za nove ljubavi i zaljubljivanja. Ona ako se ikada zaljubi, to je drzi do zadnje kapi krvi. Zato ako imas tu cast, da si ti bas taj koga je njeno srce odabralo, gledaj pa je povredi i razocaraj. Cuvaj je, i imaces ljubav a pre svega prijatelja do kraja zivota.
Moje srce je davno odabralo tebe, jos tada sam znala da ce to biti bas ta fatalna ljibav, da ces ti biti jedini covek koga cu zavoleti. Nisam pogresila, prvi put kada sam te ugledala, ja sam znala da si ta taj covek, da sam to tada rekla zvucala bih verovatno ludo, i smesno. Kako uopste pomisljam takve stvari za obicnog stranca na ulici koga vidim prvi put. Mozda je i sada smesno, ali taj pogled, osecaj i sada mogu da osetim, samo kad se prisetim toga. Od prvog dana te volim, i volecu te do kraja, mozda samo vise, ali manje nikada. Ti si moja sansa za srecu, jedina osoba koja moze da me digne u zvezde i spusti u blato. Ti imas sve moci, za tebe bih sve uradila bez iznimke, bez polemike. Danas, kada sam dozivela da te imam, da si moj, i ja tvoja. Cvrsto cuvam ono sto imam, drzom i ne pustam. Posle mnogo uspona i padova, cekanja, protracenih godina, danas sam dozivela da me budis i uspavljujes sa dve crobne reci, da me volis na hiljadu nacina i hiljada kilometara daleko, nikada mi nisi bio blizi. Ima li sta lepse u zivotu? Postoji li nesto jos sto bih mogla zazeleti? Samo zdravlja i srece, da ostvarimo sve nase planove i da zivimo srecno do kraja zivota. Ljubav pokrece, samo ljubav, moze da vas vodi kroz zivot a da ste srecni i ispunjeni. Uzvracena ljubav daje snagu i kada je tesko. Zato se ne bojte voleti. Prave ljubavi uvek nadju svoj put, i nikada nece nestati, prosto je, ne odustajte od onog u sta verujete. Sudjeno nadje svoj put, kada imate zelje i ambicije uvek nadjete nacin da ih ostvarite. Oni koji ne odustaju, koji se ne predaju na prvoj bitci, postaju borci, i jedno je sigurno da ce uvek biti pobednici u svojoj borbi. Tako je i u ljubavi, nema slatkih plodova bez borbe, nema lakog uspeha bez prolivenog znoja. Ako je suprotno, onda to nije ni bila borba. Zato kada se borba zavrsi i uberete najsladje plodove vaseg uspeha, nece postojati nista lepse na ovom svetu i nista vas nece uciniti tako ispunjenim i srecnim. Sve one ljubavi koje izgledaju ne moguce, za koje ne vidite izlaz, ali ipak ne odustajete, na kraju zapravo budu najvece ljubavi i traju vecno. Nesto sto na prvi pogled krene bezazleno iz sale, na kraju uvek ispadne nesto veliko i vredno cuvanja. Srecu cine male stvari, poljupci, zagrljaji, paznja i neznost. Onaj osecaj ispunjenosti i srece pored voljene osobe, nema cenu, ne moze se kupiti niti prodati. Najvrijednije stvari nisu nikada bile materijalne, ljubav se ne moze opipati, osim ako ta vasa ljubav nije sacinjena u 193 cm visine i jednim braon ocima. Volite nekog, tek onda kada zavolite sve njegove mane i nedostatke, kada volite ono sto ni ta osoba ne voli na sebi. Za vas to nisu nedostatci, cak sta vise vama ti nedostaci budu sladji i drazi od svakog savrsenstva. Ne postoje reci kojima mozete opisati ljubav, emocije se nikada ne mogu recima iskazati. Ja sam svoju ljubav cekala godinama da mi dodje, da mi bude uzvracena. Nisam odustala i dobila sam ono sto nikada nisam mogla ni u snu da zamislim, coveka koga volim celim bicem, kome pripadam svakim delom duse i tela. A znate sta je jos lepse, kada taj covek pripada vama jos vise i jace. Onda kada dobijete mnogo vise nego sto ste ikada mastali, tek tada shvatite da ljubav postoji i da je sve moguce, samo ako verujere. Ne moraju sve velike ljubavi imati tuzan kraj. Ono sto vam je sudjeno, nikada niko i nista nece moci unistiti. Sudbina samo ceka pravi trenutak i magija krece. Sve se dogadja sa razlogom.

Predaja..

Mozes da bezis, da porices, mozes da radis sta god zelis, ali to se desilo a da nisi ni svestan. Jednog sasvim obicnog trenutka, potpuno bezazlenog, desilo se i promenilo je sve. Ne znas ni kada se to dogodilo, ni koji dan je bio, tvoj mozak to tada nije registrovao, ali srce jeste. Dogodilo se, tvojom greskom, mozda najvecom u tvom zivotu. Jedan tako nebitan dan je promenio sve. Promenio je i tebe a i mene. Kada si postao svestan, vec je bilo kasno, ucinjeno se nije moglo ispraviti. Bezuspesno se trudis da poreknes, da nadjes opravdanje i da ubedis sebe. Ali uzalud, pokusavas da lazes sebe a i sam to vidis. Povlacis se, bezis, ali ne mozes da odes. Trazis razlog da se opravdas ali ne ide. Bezuslovno se tesis, nadas i ubedjujes da je to samo prividno. Ali tvoje srce, i njegovi postupci ne rade u kosrist tvog mozga. Mili decace ti si se zaljubio, ovoga puta to vide svi, a i ti. Da glumis za oskara, ne mozes to sakriti. Zaljubio si se i izgubio borbu sa sobom. Iskljucivo sa samim sobom, ja se nisam u igri, tvoje srce te pobedilo. Covek od kamena, ipak ima srce i ono je odabralo put. Sada taj covek od kamena, ne pripada vise sebi, on je moj, i boziji. Kada malo bolje razmislim on je uvek bio moj, samo ovoga puta, nema gde, nema vise sta da izgubi. Prepustice se, ne moze izdrzati ovu borbu, odustajanje je neminovno. Zivot je surov, namesti uvek da se sve kockice poklope, i sve karte otvore. Sve se jednom vrati i dugovi dodju na naplatu. Nekada pobednik a nekada gubitnik. Svet se okrene za cas, juce tako hladan i stabilan muskarac, danas decak svilenog srca. Zena uvek ostvari svoj cilj ako to dovoljno zeli, zena moze izgubiti bitku ali rat nikada. Samo zena, godinama, bez ikakvih sansi, znakova i nade, moze da ceka da naplati ono sto je njeno. Sudjeno i propisano dodje po svoje. Danas jedna zena ima ceo svoj svet u rukama, naizgled veliki i snazan a u njenim sakama tako mali i nezan. Jedna zena, danas moze sve. Samo ona, iskljucivo njenom zaslugom, gleda coveka svog zivota, onakvog kakvog je sanjala u najlepsim bajkama. To je njen uspeh, samo njen. Ovo je njen zivot i njen dan.

Samoća..

Ostala sam sama, puste uspomene i ja u sobi punoj tame, potpuno sami uspomena na njega i ja cutimo, cekamo sta ce da se desi, ne gledamo na sat, ne brojimo dane, samo cekamo. Nemamo reci, jer svaka rec bi bila jos jaci udarac, tisina je odgovor, oboje mislimo i cutimo isto tako je najbolje, reci bole, a tisina smiruje. Ne izgovorene reci odjekuju u tihoj noci, mozda bi ih i rekla ali nemam kome, uspomene me nece zagrliti, nece mi pruziti toplu ruku ni poljubac u celo. Nema vise nikog tu, da mi kaze da se ne plasim. Boli rastanak, boli ova noc, boli svaki trenutak sa njim. Bolelo je i pre, ali nikada ovako, nikada vise uspomena. Svaki put je sve gore i gore. Neka boli, neka nikada ne prestane, vredno je toga. Boli cinjenica da te ne mogu dotaci, zagrliti, da vise nisi tu, vec sutra, ti ces biti miljama daleko. Ti tamo negde na drugom kraju sveta, ja ovde sama kao da nisam na ovom svetu. I tako prolaze godine, u nedogled u nasim rastancima i sastancima. Samo ne znam dokle vise, kada je kraj svega toga, koliko jos cu da gledam vozove koji prolaze a ni jedan nije nas. Dokle cu da gubim ono jedino sto volim. Dokle vise da mi izmice sreca. Oprostila sam ti sve pre, oprostila bih ti i sve posle, samo tebi, nikada nikom pre a nikome ni posle. Ovo nase ne traje dan, dva.. Ovo nase traje godinama. Svaki put neka nova iskusenja i nove sanse. Ovoga puta niceg nije bilo, samo mi, ceo svet nama u rukama, mi ga drzimo i srecni smo. Prvi put da mi je ostalo nesto od tebe da te cekam, da ti se nadam da ces mi doci. Svaki put si odlazio, i vracao sam za sebe. A ovaj put si od mene otisao i ako se vratis vratices se meni. Rastanak boli, dusa boli. Ali nada ostaje. Ja cu te cekati, i ako mi nikada vise ne dodjes, ja cu da te cekam do kraja zivota. Zauvijek i kao starica, cekacu te da se pojavis onim tvojim galantnim hodom, da me stegnes onako jako i da odmah umrem na tvojim grudima. A znam da ces mi doci i znam da ovo nase nikada nece zavrsiti, dokle god smo zivi. Mi smo srodne duse, mi smo sudbina..

Tvoja sloboda, moj nespokoj..

Sada opet odlazis u slobodu, nema me tu, nisam pored tebe, na dohvat ruke ti je sve sto zelis. I naravno mozes sve to da imas, a ja da nemam pojma o tome. Samo sam sigurna da me nikada neces voleti vise nego ja tebe. U to sam uverena. Tamo kada odes daleko, moras da znas jednu stvar, koliko god da varas, da zaboravljas mene, ja te uvek posmatram, moje misli su sa tobom. Imas svu slobodu ovog sveta, zato izvoli, ali ne zaboravi da postoji negde neko ko ti veruje i ko te ceka pa sve i sa kraja sveta da joj dodjes. Koliko god bio neveran, imaj to u glavi malo ko to ima proliku da dozivi. Ali ti nisi svestan toga. Svojim postupcima ces oterati onu koja te jedino volela. Nece ona nikada sama otici, nema ona snage za to, ali onda kada je razocaras i kada vise ne bude mogla da proguta sve tvoje gluposti, tada ce otici. Nece dizati prasinu i nece praviti scene, samo ce nestati. Mozda neces ni primetiti u tom trenutku, ali kada shvatis bice kasno, ona je tada daleko. Tebi sada mozda neke stvari ne prestavljaju toliku vrednost. Ali budi siguran da ces jednoga dana shvatiti, sta si imao, samo se nadaj da nece biti kasno za to. Shvatices, da si prokockao jedinu zenu koja te volela, za koju nije bilo vazno nista drugo sem tebe. Ako ti to nisi znao da cuvas i drzis cvrsto, neko drugi hoce vrlo rado. Doci ce ti moje reci na pamet, setices se ti svega, znam da hoces. Ako imas bar malo ljubavi u sebi, ove moje reci ce ti da daju odgovor na sva pitanja i sve ce ti biti mnogo jasnije. Mozda ces i uspeti da me sacuvas. Nadajmo se, samo to nam preostaje, nista vise nije ni u tvojim i a ni mojim rukama. Sudbina prica svoju pricu, ona vec odavno ima ispisane zadnje strane naseg romana. Na nama je samo da cekamo da ih procitamo.

Voli te..

Znate onaj osecaj kada volite, pa vam nista drugo nije bitno, nista drugo ne zelite. Svaki minut, svaki sekund da pretvorite u vecnost, da zaustavite vreme, da zauvek budete pored njega i on pored vas. E to je ljubav, ona prva, cista i nevina. Samo onaj ko je to osetio, iskusio na svojoj kozi, taj zna sta je ljubav. Onaj prijatan osecaj strepnje, strah od gubitka i leptirici u stomaku. Volite i to vam je uzvraceno. Ne moze se porediti ni sa cim drugim na svetu. To se oseti jednom ili ni jedno u zivotu, onaj ko ima tu cast da to dozivi, drzi to i ne ispusta. Tada zelite da zaustavite vreme, da sve oko vas stane i zivot ako treba. U tim trenutcima ne postoji nista, sto bi vas moglo iznervirati ili razocarati. Tada volite, tada niste na ovoj planeti, vi niste vise onaj covek sve oko vas ima drugaciji smisao. Bas tada mozete da kazete da ste srecni, jedino istinski sreci. Sve drugo sto ima slicnu car, ali ne istu, nije pravo. Mozete se tesiti da jeste i da to bas ono sto zelite, ali nije. Kada bude znacete, nece vam izmaci, i necete izbeci. Ali isto tako necete nikada zaboraviti, ostace kao pecat vaseg zivota, kao trag na srcu, neisceljena rana. Nikada nece zarasti, secacete se dok ste zivi. Trudili se ili ne, uzalud je, ostaje trag i secanje. I onaj osecaj u stomaku na samu pomisao. Zato pazite kada volite, pazite da to bude ono pravo, da ne bi imala rane vec lepe upomene. U zivotu sve dodje i prodje, na kraju kada ostarimo ostaju secanja, potrudite se da se prisecate sa osmehom a ne suzama. Verujte u ljubav, pronacice svakog ko veruje u nju. Dozvolite sebi da volite, tu nema nista lose, volite i bicete voljeni. Zivot je kratak da bi zavaravali sebe da volimo ono sto srce ne zeli. Slusajte svoje srce samo ono zna put.

Moj covek

Mozes ti da pricas sta hoces i kome hoces, ti si moj covek i dusom i telom. Mozes da negiras svima, i lazes samog sebe, ali u nasoj prici ima mnogo vise od ljubavi, svestan si ti toga, samo sto ti je tesko da priznas. Lazes sebe, i sve oko sebe. Ali znam da negde u dubini duse, znas to i sam. Davno, pre mnogo godina, zaklela sam se sebi, da ce taj covek biti moj. I bio je bezbroj puta, na mnogo nacina. Ostvarila sam svoj cilj, i vise od toga. Nisam nikada ni zamisljala da cemo doci do ove granice, prevazisla sam samu sebe. Moram priznati da sam ponosna na svoje sposobnosti. To sto sam uspela u svojim namerama, ostvarila cilj, ne znaci da nisam mnogo toga na tom putu izgubila, i mnogi toga naucila. Nije mi zao, ni jedne sekunde se ne kajem. Igrali smo igru, imali smo karte u rukama, nekada je taj potez bio moj, a nekada tvoj. Ali sada na kraju dobili smo dobar spil. Igra je jos u toku, ko ce biti pobednik, a ko gubitnik pokazace vreme. Isto ono vreme koje je pokazalo sve ovo. Dobila sam sta sam htela. Postoji jos jedna stvar koja bi bila krajnje ostvarenje svih zamisli, da se do kraja zivota budim pored tebe. Ali to ne mozemo nikada znati, i biti sigurni. I ako ne ostvarim taj cilj, ja ne gubim, ja sam ostvarila mnostvo ciljeva, a ti malo njih. U ovoj igri sam ja pobedila. A ti ces morati priznati sebi, da sam ja zauzela dobar deo tvog zivota, koji nikada neces moci izbrisati i zaboraviti. Sve i kada bi dao sve od sebe, pokusao na hiljade nacina, neces uspeti, to nije prirodno i prosto nije moguce izbrisati celu mladost, najbolje godine zivota i najlepse trenutke. Uspomene mozes potisnuti ali nikada zaboraviti ili izbrisati. Kada malo bolje razmislim, mozda te i razumem, svakim pokusajem lazi i negiranja, ti tesis sebe da nisi izgubio ovu igru. Ja sam ispunila srcu zelju, volela sam, imala sam, ako i izgubim vredelo je svega. Kada srce bira, ne postoje prepreke, samo cista ljubav. Moje srce je izabralo tebe. Kazu da je zaljubljenost prolazna, verovatno je tako, ja ne znam kada sam bila zaljubljena u tebe, ja sam tebe volela od prvog dana. Volecu te do groba. Bio moj ili tudji, ja cu uvek pripadati tebi celim bice, kao i ti meni, deo tebe je zauvek ostao zarobljen kod mene. Nikada neces biti ceo i potpuno, kao i ni ja bez tebe.

MISTERIJA ZIVOTA

Nekada se samo zapitam, sta bi bilo kada bi taj covek znao koliko ja njega volim? Pa nije ni on od kamena, ima i on razum i srce. A ipak mozda i neme. To sto je u njegovoj glavi, za mene je misterija. Ja njega ne poznajem. Ne znam ni da li on ume da voli, i kako to izgleda. Ali se tako zapitam, kako bi to izgledalo, kakav je kad mu je stalo do nekog, kakav je kad se zaljubi, zna li on to da pokaze? Meni nije nikada pokazao, bar ne dovoljno, davao mi je na kasicici, na gram i ljubavi i paznje i to kada je on to zeleo. Pa jel se to zove ljubav, da li se tako ponasa neko ko voli?! Uzme ti sve a za uzvrat ti neda nista. I onda se zapitam, sta je to sto je mene navuklo na njega, sta je to sto me drzi sve ove godine, cime ja hranim ovoliku ljubav, sta je odrzava? Naravno, odgovor je u meni, ali ja ga nevidim. Kao sto ni njega ne mogu da procenim, i nadjem definiciju tog coveka. Sa drugim ljudima je potpuno drugacije, na osnovu par recenica, par sati u drustvu neke osobe, mogu da procitam i ocenim kakav je covek, i skoro nikad ne gresim. Ali sa njim je suprotno, posle bezbroj dana, sati, minuta i sekundi sa njim, ja nemam odgovor. Ko je on? Enigma ili covek? Volela bih jednom u ovom zivotu, saznati pravu istinu o nama. Sta smo mi bili? Ljubav ili navika, obmana ili sudbina. Mozda sam ja samo izgradila neku iluziju o nama, pretvorila njega u opsesiju i sama sebe uverila u nesto. A zapravo nista od toga, sto je u mojim ocima, nije stvarno i normalnom coveku realno. Mozda sam ja samo neko ko je tu, kada njemu padne na pamet, neko ko dotrci cim on zvizne, i zna da mu se moze. Ja sebe uveravam da nije tako, da ima neceg mnogo veceg, emocionalno ili sudbinski. Svejedno, uvek imam opravdanje i odgovor za sve to, on ima mnoge, koje bi vrlo rado dotrcale na njegovo zvizdanje, i koje ga vuku za rukav, a opet on dolazi meni. A sve one su mu dale mnogo vise od mene. Zasto? Mozda sam previse samouverena, ali znam tu gde se ja pojavim, on vidi samo mene. Do sada je tako bilo. Sve u svemu, niko ne moze da kaze da nije bilo, kako god da je, to je bilo i traje jos, nije prekinuto, i ko zna kada ce i hoce li. Pitam se, kako bi se osecao kada bi samo mogao da vidi jedan mali delic onog sto ja osecam prema njemu, da li bi mu bilo svejedno, nebitni, ili bi ga grzila savest ili bi mu pak zaigralo srce. Sta je to u njemu, tako hladno a tako privlacno. Hiljade pitanja, a odgovora nigde. Jedne prilike mi je rekao da on nikada nije voleo, da on to ne ume, i da on nikoga ne moze da usreci. Od svih nasih razgovora, onih u kojim je govorio o ljubavi o nama, o buducnosti, i mnogim stvarima koje nikada nije ostvario, vec ostavio samo tako na recima. Ja sam zapamtila taj, tada mi je delovao najiskrenije. Mozda je problem u meni, sto nikada ne cenim po onom lepom vec odgovore trazim u negativnim postupcima. Ali on me tako naucio, sve lepo je ostalo na recima, ali dela nisu vidjena. A opet u sledecem trenutku uhvatim sebe, kako trazim opravdanja i izgovore za njega. Dokle vise, hoce li ovo prestati? Ako nije vredno, i nije sudbina, zasto se vuce sve ove godine, mnogi su prolazili, ali pre i posle svakog od njih bio je on, na pocetku i na kraju. Sa njim nikada nije proslo. Ako vec nije vredno, nek se prekine, neka prodje. Najiskrenije to zelim, da prestanu sve emocije, da ne bude niceg. Bez mrznje, prezira i scena. Ako je moja ljubav dovljna podelicu je sa njim, ako je zeli. Ako on gleda na mene tako. I hiljadama kilometara daleko, godinama ne vidjanja, bez komunikacije, bilo cega sto bi me podestilo na njega, ja ga se setim ja se budim i lezem sa njim. I pored drugog muskarca, on daleko od mene, blizi mi je neko bilo ko drugi, fizicki prisutan. Najgore je kada covek ne zna, i ne moze da zna. Neki odgovori bi doneli mir i spokoj, kakvi god da su, razrezili bi sve nedoumice.

Povratak iz pepela..

Pa mili moj da li je ovo moguce, posle dugog niza godina, opet ti u mom zivotu i opet pisem o tebi. Ili bolje da se ispravim, ti nikad nisi ni odlazio iz moga zivota, uvek si bio tu, u mojim mislima i mom srcu. Nisam se pomerila sa onog mesta, na kome sam ostavila srce one septembarske noci, kada smo se rastali. Mnogo godina je proslo, zivot me promenio, naucio me mnogo toga, sto one noci nisam znala. Sada sam stabilna zena, izgradjena licnost, cvrsto stojim na svojim nogama, i jasno se drzim svojih principa i stavova. Moglo bi se reci druga osoba, i fizicki i psihicki. Za sve ove godine, mnogo sam puta pala, ali i ustala, jaca i snaznija nastavila svoj put. Nista me nije moglo pokolebati ili slomiti, ja sam prezivela njega, najveci pad i najbolniji udarac. Zivot me naucio lekciju, cak vise njih, postala sam osoba bez emocija, hladna i ostra, koja gleda svoje ciljeve, gazi sve pred sobom do njih, samo zato sto je nekada davno neko nju zgazio. Pored sebe imam coveka, koga mnoge zene sanjaju, ali ne i ja. Moj san je bio mnogo drugaciji. On je najmanje zasluzio da pored sebe ima zenu koja ga nikada nece voljeti, zenu koja nema ljubavi u sebi, blago receno zenu koja je tu pored njega, samo da ne bi bila sama. Ali zivot je surov, svesna sam da ja nanosim bol nekome, ko nije kriv, neko drugi ispasta, a da to ni najmanje ne zasluzuje. Ova zena nema savjest, tako da nju nista ne boli, ne dotice a najmanje da je proganjaju njeni postupci, ona mirno spava, skoro uvijek.. sem kada joj on dodje u san. Sada je to mnogo bolje, ne dolazi tako cesto, potiskuju ga godine a i njena podsvijest. Radila je na tome svih ovih godina. Bilo je dana kada nije htjela da ustane iz kreveta, ali to je daleko iza nje. Ona je stabilna osoba, na njoj su velika ocekivanja, ona to mora da ispuni, ona je buduca majka, zena.. Veliki planovi su na njoj, i ona je pristala na to, svejedno joj je. Neka ide zivot, nece se opirati. Njena sreca nije bitna. Dani prolaze, zajedno sa njima i godine, i tako jednog sasvim obicnog dana, u tom ukletom gradu sretnem njega, covjeka koji je jedan veliki pecat mog zivota. Taj osjecaj se ne moze opisati, u onoj zeni koja se pretvorila u kamen, odjednom sve zaigra, noge krenu da klecaju, srce ubrzano da radi, dlanovi se znoje. Vidi ga ni dva metra od nje, stoji tamo, isti onako savrsen, kao i onog dana kada su se rastali, vreme ga nije promenilo, takvi se ne menjaju nikada. U tim momentima sam mislila da cu da se srusim, ali sam odglumila vjesto, covjek pored mene to nije smio primjetiti, nije zasluzio da to zna, ovaj teret je i za mene preveliki. Nisam ga ni pogledala, nisam imala hrabrosti, i ako sam znala da ne skida pogled sa mene. Toliko jaka zena, ali ipak ima svoje slabosti. Njegova blizina, budila je one iste emocije, sve ono kao da nikada nije prestalo, kao da je vrijeme stalo, sve ono sto sam potiskivala godinama u jednoj sekundi se podiglo iz pepela kao ptica feniks. Godine i godine truda da unistim sve uspomene, su pale u vodu u jednom trenutku. Njegova pojava i propast svih kula od karata koje sam gradila sa mnogo truda i muke. Te noci sam opet ozivela, opet sam osjetila da postoji ljubav, znala sam da sam jos tu, da me jos ima u njegovom srcu onde gde sam ostala one noci. Tolika privlacnost, i tolika blizina su mi dali nadu da postoji sreca i za mene. Te noci sam bila srecna, i ako nam se pogledi nisu sreli, nismo ostvarili nikakav kontakt, ja sam te noci opet ozivela. Znala sam da je to jedan novi pocetak, Bog zna koji po redu, pocetak nekog kraja. Sve sam to znala, da ce sigurno opet da boli, ali toliko sam to zeljela, vise nego bilo sta u zivotu. Opet imam 16 godina, i opet pravim iste greske, ali ovoga puta samo za svoju dusu, ovog puta ja ispunjavam svom srcu zelju, znam sta zelim, i dobicu to. Mozda je ovo poslednja prilika, zato je necu pustiti, sada ja vodim igru, idem do svog cilja, svjesna da ce me ovo mozda zgaziti vise neko ikada, ja to moram da uradim. Igra pocinje, srescemo se jos, ti i ja. Ne moze se nasa prica zavrsiti tek tako, tek smo na poluvremenu. Cuvaj se mali, godine su me naucile mnogo toga. Ovoga puta prelazim sve granice.